Roditeljstvo i osoba s invaliditetom

Prema podatcima različitih istraživanja i stručnih radova, poštovanje sebe kao seksualnog bića, svoga tijela te seksualno zadovoljstvo pokazali su se kao pokazatelji samopouzdanja i depresije kod osoba s tjelesnim invaliditetom.

Kao uzročnik najvećih poteškoća u ostvarivanju normalnoga seksualnog odnosa pokazala se društvena okolina u kojoj osobe žive. Uz bližu socijalnu okolinu (obitelj) vezuju se uglavnom ignoriranje ili otvoreni stav o nepostojanju seksualnih potreba njihove “djece”. Može se razumjeti da ovisnost o drugima vezana uz osobnu njegu i općenito samozbrinjavanje može ozbiljno ugroziti i ograničiti mogućnosti osobe da se slobodno seksualno izražava. To se također može zaključiti iz toga što osobe s invaliditetom nemaju privatnosti i njihovi roditelji su zaštitnički nastrojeni. S obzirom da stanuju s roditeljima ili u skrbničkim domovima, socijalna izolacija od šire zajednice također predstavlja ograničenje u seksualnom izražavanju. Djeca osoba s invaliditetom svoju obitelj ne doživljavaju kroz invaliditet već smatraju da je njihova obitelj kao i svaka druga. Ipak, može se reći kako se ta skupina djece suočava s nekim određenim problemima unutar obitelji. Kao i djeca, tu zabrinutost dijele i njihovi roditelji, koji osjećaju dodatni strah od prevelikog oslanjanja na podršku i pomoć djece.

U olakšavanju života s invaliditetom svakako su od pomoći formalna i neformalna podrška. Neformalni izvori odnose na financijsku, materijalnu, emocionalnu i praktičnu pomoć koju osobe primaju od članova obitelji, prijatelja, rodbine, susjeda i slično. Formalni izvori podrške uključuju različite oblike pomoći u novcu ili slične pomoći koju pruža država i druge institucije. Što se tiče formalne podrške ona je od velike važnosti onima kojima neformalna podrška ne može biti pružena ili im je nedovoljna. Čovjek je prije svega socijalno biće i potrebni su mu ljudi koji će mu pružati podršku. To je potrebno svima, a bolesnima i osobama s invaliditetom u puno većoj mjeri jer su to ranjive skupine društva. Zbog specifičnih potreba ova je skupina češće u kontaktu sa formalnim institucijama, koje bi trebale raditi na poboljšavanju načina rada i pristupa ovoj specifičnoj skupini.

Kvalitetno roditeljstvo ne znači samo imati zdravog roditelja. Kvalitetno roditeljstvo je puno više od toga, a uključuje podržavajući odnos roditelja prema djetetu, odgoj, poštovanje, igru i veliku ljubav, a to sve mogu pružiti roditelji s invaliditetom.

Sustav preko socijalnih radnika trebao bi im pružiti bolju podršku jer su različita stručna istraživanja prikazala kako je takva podrška nedostatna. Socijalni radnici bi također mogli poraditi dodatno na osnaživanju osoba s invaliditetom da se pripreme na kvalitetno roditeljstvo. Podrška je potrebna i djeci osoba s invaliditetom jer se njima ne posvećuje dovoljno pažnje. Takva podrška ne mora biti pružena samo od strane državnih institucija nego se također može pružiti i putem neprofitnih organizacija.

Konjički klub Kolan u sklopu programa START – NOVI TERAPIJSKI PROGRAM informira provedbom info kampanje na webu osobe s invaliditetom, članove njihove obitelji kao i njihove poslodavce. Cilj  je upoznati korisnike s pravima i potrebama koje ostvaruju, kao i o mogućnostima i prednostima koje ostvaruju prilikom zaposlenja. Program Start financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Partneri na projektu su Udruga mladih Mladi u EU i Centar za odgoj i obrazovanje Šubićevac.

Audio