Jahanje je jedini sport gdje je živo biće (konj) čovjekov rekvizit. Iz tog razloga
moramo poštovati slijedeća pravila i uvijek upozoravati druge ukoliko ih ne poštuju.

  1. Onaj tko se bavi konjima preuzima potpunu odgovornost za živo biće koje mu je povjereno.
  2. Smještaj konja mora biti prilagođen njegovim prirodnim potrebama.
  3. Korištenje i namjena konja moraju biti u okvirima njegovih mogućnosti.
  4. Načini treniranja ne smiju biti nasilni.
  5. Čovjek mora poštovati sve konje podjednako, bez obzira na pasminu, dob, rodovnik i namjenu (za uzgoj, natjecanje ili rekreaciju).
  6. Znanje o povijesti konja, njegovim potrebama i postupanju s konjem kulturno je nasljeđe. To se znanje mora čuvati i prenositi budućim generacijama.
  7. Druženje s konjima važno je u odgoju djece i mladih.
  8. Onaj tko se bavi konjičkim sportom mora školovati i sebe i konja s kojim se natječe. Cilj takvog školovanja postizanje najvećeg mogućeg sklada između čovjeka i konja.
  9. Korištenje konja za sport temelji se na njegovoj nadarenosti, mogućnosti postizanja rezultata i volji za rad. Utjecaj medicinskih pripravaka na mogućnost postizanja rezultata (doping) treba odbaciti i kažnjavati.
  10. Čovjekova odgovornost za konja traje dok je konj živ.

Izvor: Hrvatski konjički savez – Udžbenik za polaganje jahačeg i natjecateljskog ispita