Mnoga djeca odrastaju s izrazitom odbojnošću prema svim tjelesnim anomalijama, pa ako se iznenada moraju suočiti s takvom pojavom, bilo u djetinjstvu ili u odrasloj dobi, ne mogu se nositi s tom situacijom. Dakako, ljudi se ne rađaju kao tolerantni ili netolerantni, nego se obje vrste ponašanja uče u procesu socijalizacije. Tako se i stavovi formiraju na osnovu iskustva bilo u neposrednom kontaktu s objektom stava ili posredno i u interakciji sa socijalnom okolinom. Oni su relativno otporni na promjene i dosta trajni, iako se pod utjecajem izmijenjenih okolnosti i novih iskustava mogu mijenjati.
Netolerancija prema različitostima uči se ponajviše u roditeljskom domu, uz netolerantne roditelje koji, primjerice, ne dopuštaju da im dijete sjedi u klupi s djetetom s poteškoćama u razvoju. Njihov je utjecaj najvažniji, ponajprije zato što je prvi u djetetovu životu, te se u vrtiću, školi, na igralištu druže djeca sličnog odgoja i sličnih nazora koje donose iz roditeljskog doma. Snažan utjecaj na formiranje stavova, iako daleko slabiji od utjecaja roditelja, imaju i odgojno-obrazovne institucije, od vrtića do fakulteta, te skupina vršnjaka s kojom se dijete druži.
Kvalitetna komunikacija smanjuje nelagodu u interakciji s osobama s invaliditetom, utječe na promjenu stereotipa i na stjecanje pozitivnijih stavova prema njima. No učestaliji kontakt s osobama s tjelesnim invaliditetom ima najviše utjecaja na afektivne komponente stavova, odnosno na manje nelagode u interakciji, te se pozitivna iskustva s jednom ili nekoliko osoba s tjelesnim invaliditetom ne prenose na cijelu grupu.
Pokretanjem različitih oblika druženja i integrativnih programa u jednoj lokalnoj zajednici veće su šanse da se ljudi oslobode straha prema osobama s tjelesnim invaliditetom, a povećani kontakt trebao bi poticati i unapređivati prijateljstva između različitih grupa te tako mijenjati stavove prema njima. Sve to potiče na potrebu intenzivnijeg druženja i međusobnog upoznavanja, kako kroz sadržaje u školi koja već ima integracijski program, tako i sveopćeg druženja u slobodno vrijeme. Na temelju tih nalaza možemo zaključiti da druženje pozitivno djeluju na djecu i mlade u mijenjanju stavova o njihovim vršnjacima s invaliditetom. Pokušaj smanjenja stigmatizacije nije jednostavan i sporo dovodi do promjene, ali je bitno da se poduzimaju aktivnosti na individualnim i međugrupnim razinama. Sustavnim informiranjem, a posebno neposrednim iskustvom, odgojem i obrazovanjem od ranog djetinjstva (u obitelji, vrtiću i školi) možemo znatno utjecati na formiranje svijesti i izgradnju stavova prihvaćanja osoba s invaliditetom.
Konjički klub Kolan u sklopu programa START – NOVI TERAPIJSKI PROGRAM informira provedbom info kampanje na webu osobe s invaliditetom, članove njihove obitelji kao i njihove poslodavce. Cilj je upoznati korisnike s pravima i potrebama koje ostvaruju, kao i o mogućnostima i prednostima koje ostvaruju prilikom zaposlenja. Program Start financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Partneri na projektu su Udruga mladih Mladi u EU i Centar za odgoj i obrazovanje Šubićevac.
Audio
